srijeda, 08.07.2009.
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
A evo i mog maleckog, zimska slika, raste, već je pravi frajer.
- 09:55 -
Stalno borba i borba, naviknem se na jednu situaciju, pa nastane druge....
Puno je prošlo dragi moji, prestala sam neko vrijeme pisati blog jer mi se dogodilo da ga otvorim i da ne znam šta da napišem, da istina je, ona koja je uvijek imala nešto za reći zanjemila je.
Morala sam raditi na svom braku, ljudi se u utrci za novcima udalje jedno od drugog, stalne brige oko računa i sličnih stvari čine od čovjeka praznu školjku, ljušturu, morala sam stati, pogledati svog muža, svog lovca i dopustiti da on vidi mene, pravu mene, ženu kojoj treba muž, biće koe traži potporu, slabu mene koja treba zaštitnika jer dugo sam bila kamen kameni, jedino tu na blogu pokazivala slabu stranu i sada sam trebala da netko podmetne leđa za mene.
Morala sam si i olakšati, stvarno sam se namučila učeći dok bebica spava, pravo se ne uči sat do dva dnevno, tako da mali moj Noa od rujna počinje ići u vrtić, napokon će imati društvo za igru. Radujem se tome.... A opet, znate ono, tako sam navikla da smo stalno skupa...
Moje zdravlja, k vragu i to, naviknem se da mi ta štitnjača ne radi i tabletica ujutro pa sve pet, kad na komad nekakve ciste u njoj, ma stvarno nemam vremena biti bolesna... Ljuta sam zbog toga, stvarno ljuta.
Evo pustila sam glas.... Olakšala savjest, znam da me razumijete moji blogovski prijatelji.
Sve vas voli vaša Fantazija.
- 09:40 -
subota, 28.02.2009.
I tako je stari komp zamjenjen novim.....
Još znam pogledati sjetno stari komp, dobar je bio, tako me je veselio, naučio me puno toga, ali moram priznati da je oduvijek bio problematičan...
- 20:58 -
četvrtak, 22.01.2009.
Ma napokon opet krenem s blogom, pa rikne komp.
- 22:15 -
nedjelja, 11.01.2009.
...........
Evo me, nadam se da ni neću više puno izbivati, treba mi ovaj blog, kao i vi moji blogerski prijatelji. Kad sam već kod toga, nakon što me tako dugo nije bilo, primjetim promjene, druga imena, drugačiji blogovi, a neke od vas ne mogu ni naći... 
Kao što sam rekla proteklu godinu imala sam trnovit put, klonula sam duhom, propala fizički i psihički, kao da to nisam ja, nego sjena koja se mojim imenom zove.
A osoba koju najviše volim, za koju sam se borila i činila sve, naučila je da sam ja samostalna i da mi nikad nije trebala pomoć, pa kad sam i propadala u ponor, on mi je natovario još toga i nije mi pružio ruku, pomogao mi , nego suprotno, gurnuo me dublje.... Da, da , to je moj Lovac, moj dragi Lovac.......A šta reći na to, on je takav, on drugačije ne može, prošlu godinu sam ga i mrzila i voljela, ali više mrzila.....
Završila sam u Zagrebu, hitno, otišla štitnjača u k...., inače to nije hitno, ali moja je pregorila, ha ha... Onda je doktorica rekla mome Lovcu da mi treba pomoć, dok ne dodjem k sebi.... Nisam bila sposobna za ništa, nisam mogla ni učiti od stalnog umora.. Vukla sam se po kući kao osoba na samrti, klonula duhom, kronično tužna... Pijem lijekove, doživotno ću ih piti, pijem te hormone koje ne proizvodi moja štitnjača...
Inače ja sam odlučila u biti da je vrijeme da se pobrinem sama za sebe, da sama sebi pomognem. To je bio proces, još donekle traje, ali sad sam bolje, puno bolje.
Opet sam ja - ja, a drugi neka se brinu sami za sebe, odgovaram za sebe i svoje dijete.
A što se tiče mog Lovca, mi polako radimo i na tome da se posvetimo više jedno drugome, on uči slušati, a ja učim priznati da mi treba pomoć.... i tako se nastavlja saga o Lovcu i Finalfantasy, skupa s našim malim mišom.
Bila sam pustila i taj fax na neko vrijeme, trebalo mi je odmora, posvetila sam se samo Noiću, nastavila sam s ispitama sada prije kraja godine tako da sam uspjela upisati treću.
Odlučila sam nastaviti polako, neke druge stvari su bitnije u životu, ne fakulteti, novci, i neki drugi ljudi koji nisu dobri nego samo predstavljaju mučenje-gamad!!!!
Ma znate te ljude, neki članovi obitelji ili susjedi ili ljudi s kojima radite, oni koji vam piju krv na slamku, iscrpljuju vas, pridonose stresu čak i kad ne progovore. Takvima sam odlučila okrenuti leđa, više ne postoje. Odlučila sam prigrliti dobre ljude, vesele ljude, ljude sa srcem, a dragi moji, tu sam našla i vas.
Sve vas voli Finalfantasy!!!
- 11:01 -
subota, 03.01.2009.
Evo prva!!!!!
USPJELA SAM!!!!
- 21:07 -
Naslov
I tako ja mozgam za te slike, stalno mi nešta zašteka, a htjela bi sve pokazati- od one prve što sam mms-ala Lovcu iz bolnice pa do ove danas kako trči po snjegu.
Nadam se da ću uspjeti-totalno sam izašla iz štosa u vezi svega ovoga....
- 20:57 -
četvrtak, 01.01.2009.
Pusa svima
Hmmm, ima toga, svašta se dogodilo, bila mi je teška godina.... 
Najveća sreća mi je moj mali sin, svaki dan sve spretniji, sve odrasliji, prekrasan je- reče ponosna mama.
A kako ste mi vi svi???
Idem vam u posjete!!!
Ukratko danas : treća sam godina faxa, razboljela sam se- štitnjača otišla u k...., odrasla, pametnija i hladnija, možda, vrijeme će pokazati.
Sretna vam Nova 2009-a.
P.S. Probat ću staviti fotke.
- 16:04 -
subota, 17.11.2007.
Da, da stalno nestajem na duže vrijeme, ali što da kažem, uvijek si natovarim hrpu obaveza i nešto mora patiti.
Ja vam, evo pripremam ispit za 30.11., Ustavno pravo i iskreno : PREMORENA SAM DO BOLA !!!
Najbolji je lijek osmjeh maloga NOE.
Probudim se u 5, mislim budim se i tokom noći nahraniti bebača, ali 5 je za dobro jutro. Tada naložim peći, nahranim i presvučem Nou, dok on sisa ponavljam gradivo. Kad zaspi napravim doručak Lovčevoj teti, operem suđe, pa opet sisanje i ponavljanje gradiva, zatim ručak, sisanje, gradivo, peglanje.......ma to vam ide i ide u krug.
- 14:23 -
četvrtak, 20.09.2007.
E da dragi moji, termin je danas 20.09., a mali Noa se rodio 06.09., evo ga spava u svom krevetiću, a znate što : JA SAM MAMA !!!!!!
Nisam dugo sjedila za ovim računalom, previše posla, previše toga je bilo za pripremiti, kao kad ptica radi gnjezdo za svoje potomke, tako sam i ja za svoje dijete. I mogu reći sve sam uspjela na vrijeme, nije bilo mjesta za mirovanje i odmaranje, imala sam osjećaj da sve mora biti što prije spremno jer bi moje dijete moglo i prije doći.
Još 4.9. završila sam u bolnici zbog krvarenja, strašno sam se uplašila za bebu, posebno kad je termin bio tako daleko, u srijedu 5.9. krenuli su trudovi u 23 sata i to svakih 5 minuta, ajme !!!! A ja šetala po hodnicima bolnice, između trudova čitala novine i primala posjete. Napokon u četvrtak 6.9. u 10 do 19 stavili su me na stol, što se tiče pripreme, došla sam obrijana pa nisu imali puno posla samnom. Ja sam već bila tako izmorena, kosa mi je bila potpuno mokra kako sam se oznojila od jačine trudova, groznica me tresla, ali bila je bitna samo moja beba, nisam pustila ni glasa, a i čemu, nije kao da će mi to pomoći.
S vremenom što su trudovi jači prestaneš biti čovjek, postaneš životinja i sve ide nagonski. Ne mogu vjerovati da nas žene zovu slabijim spolom.
I tako u 21:40 došao je Noa, 50 cm i 3490 g, moj prekrasni sin.
Nakon kupanja i testiranja zgrabio je sisu kao da je to čekao svih ovih 9 mjeseci, iako nije bilo mlijeka, uporno je vukao.
Gledala sam ga i mislila na moga Lovca : Gle moja ljubavi što smo mi stvorili !!!!
Nakon 2 sata odveli su ga, a mene odvezli u sobu, zaspala sam, a uskoro me probudio plač djeteta, bio je pored mene u nekom staklenom krevetiću, pa što ću ja sad s njim, pa ja ne znam ni držati bebu...
Hvala Bogu na medicinskim sestrama.
Stralno se bojim da ću nešto pogriješiti, ozljediti ga, kad ga stavim da spava sto puta provjeravam je li dobro, da li diše, ponekad ga probudim da vidim je li živ.
Čujem da se počeo meškoljiti, posjetim vas malo kasnije.
Puno vas voli mama Fantazija.
- 08:26 -
Komentari (10) - Isprintaj - #
